Prezime Obad – rasprostranjenost i porijeklo

 

  Zapis o precima

U ljeto 2018 posjetih u Vranjevićima, zajedno sa Esminom, Mehu Obada, trenutno najstarijeg Obada iz ovog kraja, 78 g. Prilično zdrav i skroz priseban čovjek. On mi je objasnio naše porodično stablo jedno koljeno dalje. U Vranjevićima ima 2-3 linije Obada, ali je samo Mehina linija u direktnom srodstvu sa nama (mada najvjerovatnije, svi Obadi iz Vranjevića imaju zajedničke pretke.) Tako je i Selim govorio.  

Meho ispriča:

 Pradedo mu   se zvao Mustafa Obad i (koristeći aproksimaciju 25 godina po generaciji) rodio se negdje oko 1835.

 Mustafa je imao 9 sinova i jednu kćerku.

 Jedan od sinova je bio Mehmed,rodio se otprilike 1860 (aproksimacija) i umro 1929 (tačan podatak).  To je otac  Selimovog oca Muje.(Jedan od ostalih Mustafinih sinova, Ibrahim je bio pradedo ovog Mehe pripovjedača, znači Mustafa Obad je bio naš zajednički predak. Mehmed je  još stigao služiti vojni rok u Turskoj vojsci gdje je imao čin čauš (otprilike narednik) pa su ga zvali Mehmedčauš.

Kao mlad,on je preselio iz Vranjevića u Blagaj, zaposlio se na održavanju puteva za vrijeme Austrougarske (koja je preuzela vlast u BiH 1878) . S vremenom se lijepo skućio, uspio je kupiti zemlju u Blagaju, i cijelu onu lokaciju gdje je danas Esmin, Čomora kuća,  Drljevića kuća, faktički su za njegovog vremena sve te kuće i izgrađene (naravno u prvobitnoj verziji).

Mehmed je umro 1929., sa slike se vidi da je doživio priličnu starost, znači mogao je biti rođen između 1850 i 1860, a prelazak u Blagaj bi mogao biti oko 1880.  

Porodična slika snimljena vjerovatno između 1925 i 1928 godine. Stoje u pozadini, s lijeva na desno: Mujo (Selimov otac), Omer, stariji Mujin brat, dvoje nepoznatih, vjerovatno gosti. Prvi red: Nepoznata djevojčica, Đemila (Đenka) kćerka Omera, Mehmed Obad, otac Muje i Omera. Ostala djeca, s lijeva na desno: Aiša, sestra Selima, Fadila sestra Đenkina (umrla 2021 u 95 godini), Kemal, brat Selima, Selim, Šefik Obad sin Omera, kasnije narodni heroj, Šefika, sestra Selima (hala Šefika)

 

Mehmed se oženio udovicom Pašanom Čekro i sa njom dobio 3 sina , Omera rođenog 1889, Muju- Mustafu 1891 i znatno kasnije Selima koji je umro kao dječak.  Mujo je dakle moj ,Jasin i Esminov dedo. Umro je 1951, ja se rodio 1952 i po njemu dobio ime.  Mujo je oženio Hatidžu Balalić iz Blagaja, koja je umrla u 37 godini, to je majka mog oca, Selima (vjerovatno dobio ime po ranije umrlom očevom bratu) , adže Džeme i adže Kemala iz Kaknja, kao i sestara Šefike i Aiše.

Pašana je dovela sa sobom dvoje djece iz prvog braka, sina Aliju i kćerku Muntu. Alija soe oženio Mevkom, rođenom Vuk (stara blagajska porodica iz Galčića), imali su jednu kćerku koja je umrla mlada. U nekom periodu, i iz nama neznanih razloga taj Alija se iselio u Tursku i nikad se nije vratio. Mevka je živjela sa Obadima do smrti. Munta se udala u komšiluk, za Halila Bašića i živjeli su u velikoj staroj kući, pedesetak metara ispod naše kuće, uz Bunu. Munta i Halil imali su tri kćeri, od kojih je jedna bila Fatima- Tima, majka Fike i Nade Drljević.  

Nakon smrti Hatidže, Mujo se oženio sa Almasom Šelo sa kojom je dobio kćerku Eminu (majku Ljiljane) i sina Ibrahima (emigrirao u SAD gdje je 70-tih poginuo u saobraćajnoj nesreći). Oni su dakle Selimovi polubrat i polusestra.

Svi naprijed pomenuti  su rođeni  u  pet raznih  država:

Mustafa i Mehmed u Turskoj

Omer i Mujo u Austrougarskoj

Selim i njegovi braća i sestre u Kraljevini Jugoslaviji

Ja ,Jaso, naša djeca u Socijalističkoj Republici Jugoslaviji

Nedim u samostalnoj nezavisnoj Bosni i Hercegovini

 A svi rođeni u Blagaju ili okolici J

  PS: Meho nam je pokazao i ruševine čardaka u Vranjevićima gdje je živio taj moj pra-pra dedo Mustafa i njegovih 9 sinova. Tu je i par vrlo rijetkih klesanih kamenica, koje su služile između ostalog za gnječenje sokova iz voća, pravi muzejski primjerci.

 

Mustafa Mujo Obad, decembar 2018.